Slično kao i kod Merkura,i Venera je u staroj Grčkoj imala dva imena; Eosphorus je bila jutarnja Venera, a Hesperus večernja.
Promjer Venere iznosi 12 104 km.
Kako se Venera nalazi bliže Suncu nego Zemlja, teleskopom se mogu vidjeti njene faze,od potpuno osvijetljenog diska,preko sve manje osvijetljenog do vrlo tankog polumjeseca.
Prva letjelica koja je posjetila Veneru bila je Mariner 2 1962.godine. Nakon toga posjetilo ju je više od 20 američkih,sovjetskih i europskih sondi,prikupivši vrlo važne podatke. Detaljnu kartu Venerine površine ustupio nam je tek posljednjih godina Magellan, letjelica koja je kružila oko Venere kao satelit.
Venerina je putanja gotovo kružna, jer je izdužena za manje od 1%.
Jedan dan na Veneri (vrijeme za koje se okrene oko svoje osi) jednako je kao jedna Venerina godina (vrijeme za koje obiđe Sunce) . To znači da je uvijek ista strana okrenuta prema Suncu.
Zanimljivo je da se Venera okreće u smijeru suprotnom od svih drugih planeta.
Pritisak na površini Venere je 90 puta veći nego na Zemlji,njena atmosfera se uglavnom sastoji od Ugljikovog(IV) Oksida debljine više desetaka kilometara, oblaci su od sumporne kiseline.
Ovako gusta atmosfera izaziva efekt staklenika koji podiže temperaturu do čak 480°C (dovoljno vruće da se olovo može rastopiti). To Veneru čini najtoplijim planeton u Sunčevom sustavu,bez obzira što se nalazi dvostruko dalje od Sunca nego Merkur.
Na Veneri je vjerojatno nekad postojala voda,ali je sva isparila,tako da je planet sad prilično suh,ako izuzmemo kiše sumporne kiseline.
Unutrašnjost Venere je vrlo slična Zemljinoj,sa dosta slojeva i diskontinuiteta. Zabilježeni su i potresi, a na Veneri je aktivno i desetak vulkana,iako se zna da ih je u prošlosti bilo znatno više.
Venera nema niti jedan prirodni satelit.
Nema komentara:
Objavi komentar