URAN

Uran je sedmi planet po udaljenosti od Sunca i prvi koji je otkriven zahvaljujući suvremenoj astronomiji.Udaljen je od Sunca 2,870,990,000 km , promjer mu je 51 118 km ,masu od 8.683 × 10²⁵ kg, te ima 27 prirodnih satelita. Uran se jedva vidi okom i to samo ako je vidljivost izuzetno dobra. Nebom se prividno vrlo sporo kreće pa ne čudi što su ga stari astronomi smatrali zvijezdom. Tek u osamnaestom stoljeću engleski astronom William Herschell svojim je teleskopom otkrio ovaj daleki planet. Nazvao ga je Georgium Sidus, što znači Georgeova zvijezda, u čast tadašnjeg kralja Engleske Georga III. No, ovo ime nije prihvaćeno izvan Engleske. Astronomi su prihvatili ime Uran, koje su mu nadjenuli njemački astronomi.
Poput ostalih divovskih planeta, Uran ima atmosferu sastavljenu od debelog sloja oblaka; većinom od vodika i helija. Na vrhovima Uranovih oblaka vlada strašna hladnoća, temperatura je -220°C. Zbog toga teže plinove nalazimo dublje u atmosferi koja je, za razliku od Jupiterove i Saturnove, bogatija ugljikom, dušikom i kisikom. Još dublje, nailazimo na ocean vruće vode pod visokim tlakom koji je održava u tekućem stanju (ne isparava usprkos velikoj vrućini). Još dublje, nalazi se kamena jezgra planeta.
Uranovi oblaci, za razliku od Jupiterovih, su jednolični i plavozeleni. Samo ponekad na njima se pojave pruge i tamne mrlje. Najneobičnija osobina Urana je njegova jako nagnuta os vrtnje tako da su prema Suncu okrenuti polovi, a ne ekvator planeta. Do takvog nagiba moralo je doći zbog sudara s nekim drugim planetom, vjerojatno veličine naše Zemlje.
Uran je jako daleki planet tako da smo o njemu najviše saznali kad ga je posjetila svemirska letjelica Voyager 2, 1986. godine. Ona je otkrila mnoštvo novih satelita i prstenove za koje se dotad samo nagađalo kako postoje.