SATURN

      Saturn je jedan od intrigantnijih planeta Sunčevog sustava, posebice zbog svojih specifičnih prstenova. Posjeduje i, koliko je dosada poznato, najviše satelita. Nije puno manji od Jupitera i do njega je došlo tek par letjelica. Saturn je šesti planet od Sunca i drugi najveći planet u našem Sunčevom sustavu. Saturn je jedini planet u Sunčevom sustavu, kao što je gore već navedeno, koji ima toliko izražene ili barem vidljive prstene, što ga čini zanimljivijim. Osim njega prstenove posjeduju još i Jupiter, Uran i Neptun, ali ni približno toliko velike i vidljive. Gledan kroz teleskop Saturn može prikazati svoje prstenove, a i ne mora. Kako se Saturn okreće oko Sunca i kako ga mi prolazimo i promatramo iz drukčijih kuteva tako ni prstenovi nisu uvijek vidljivi, ovisno u kojem položaju se nalazi prema nama (ako se nalazimo okomito s ravninom u kojoj leže prstenovi tj. okomito sa Saturnovim ekvatorom, nećemo ih vidjeti).
      Prstenovi leže u ravnini Saturnovog ekvatora i podijeljeni su u grupe (A, B, C, D, E, F, G). U njima je 1675. Giovanni Cassini otkrio takozvane "rupe" od kojih se najbolje vidi ona koja razdvaja A i B prstene. Prema njemu je ta rupa između A i B prstena nazvana Cassinijevom divizijom (pukotinom). Johann Encke je 1837. također otkrio jednu rupu u A prstenu koja dijeli taj prsten na dva djela, te ja ta rupa dobila ime po njemu. Prsteni su najvjerojatnije sastavljeni od komada leda (veličine ledenjaka ili veće) i prašine koju je zarobila Saturnova gravitacija. Postanak prstenova je nepoznat tj. nepotpun. Pretpostavlja se da su to ostaci većeg mjeseca koji je bio uništen udarima meteorida i kometa ili satelita koji se nije uspio formirati jer ušao u granicu koja se naziva Rocheova (granica u kojoj planetska gravitacija jednostavno rastrga veće komade poput satelita zbog određenih sila). Dimenzije prstena su možda velike u promjeru (250 000 km), ali su zato debeli nešto manje od jednog kilometra. Također, moguće je da se u bližim dijelovima prstena kreću još neotkriveni Saturnovi sateliti. Postoji još takozvanih pukotina u prstenima koji su dobili imena po znanstvenicima koji su ih otkrili ili promatrali Saturn, neke od njih su Guerinova, Maxwellova, Huygnesova i Keelerova divizija. Na same prstenove ne utječe samo Saturnova gravitacija već i njegovi unutarnji (bliži) sateliti. Jedni od značajnijih su Prometej i Pandora koji su zbog svog specifičnog učinka na prstenove dobili ime "sateliti-pastiri". U jednoj rupi u prstenovima koja je nazvana Enckeova pukotina orbitira jedan mali satelit imena Pan koji je velik svega 20 km u dijametru, ali održava tu pukotinu širine 240 km. Prstenovi su najviše istraženi letjelicama Voyager 1 i 2, te Pioneer 11 koje su nam poklonile mnogo slika i zanimljivog materijala za istraživanje. Za neke prstenove se nije ni znalo da postoje dok ih nisu otkrile letjelice.
      Saturn ima ekvatorijalni promjer 119 300 km. Od Sunca je udaljen prosječno 9.54 astronomskih jedinica (1 427 milijadi km), a teži 5.685 x 10²⁶ kg (95 Zemljinih masa). Najviše su ga promatrali Galileo Galilei, Christian Huygenes i Giovani Cassini. Uglavnom sve što znamo o Saturnu saznali smo od sonda Voyager tijekom njihovih istraživanja 1980 i 1981. Saturn je vidljivo spljošten na polovima što je posljedica njegove brze vrtnje oko samog sebe. Njegov dan traje oko 14 sati manje nego zemljin, dakle 10 sati i 39 minuta. Da učini puni krug oko Sunca treba mu 29.5 Zemaljskih godina. Saturn je građen slično kao i Jupiter, ali od 75% vodika i 25% helija, te metana, amonijaka i kamenja i vode u tragovima. Jezgra Saturna je građena slično poput Jupiterove, dakle od sloja tekućeg vodika u metalnom stanju i krutog dijela. Saturn ima veću jezgru od Jupitera. Saturnova atmosfera je i malo drukčija nego Jupiterova po tome što je deblja i u njoj pušu brži vjetrovi. Saturn je najrjeđi poznati planet, naime ima gustoću 30% manju nego voda (to znači da je na primjer, veličine jabuke, mogao bi plutati u posudi pune vode). U teleskopu se vidi kao žuti krug sa prstenom i prilično je spljošten gledan u okularu. Ta spljoštenost nije samo vizualna nego realna - zapravo je Saturn najspljošteniji planet u Sunčevom sustavu. Razlog toga je njegova ogromna brzina rotacije, već gore navedeno, i njegovo gotovo tekuće stanje. Drugi razlog je raspored mase na Saturnovoj površini, a ne brzina rotacije jer se Jupiter rotira brže nego Saturn. Naime, Saturnov ekvator se ne rotira jednakom brzinom kao i njegovi polovi tj. brzina njegove rotacije na polovima je sporija nego na ekvatoru. Na Saturnu, tj. u njegovoj atmosferi pušu enormno brzi vjetrovi koji na ekvatoru dostižu i brzinu od čak 500 m/s (metara u sekundi) tj. 1800 km/h i najčešće pušu u smjeru istoka. Na Saturnu nema dugotrajnih oluja poput Velike crvene pjege na Jupiteru, ali su astronomi ponekad znali primijetiti poveću bijelu mrlju kraj njegovog ekvatora. Saturnova jezgra je iznimno vruća (do 12000 K), a zanimljivo je i da zrači više topline nego što je primi od Sunca. Bilo bi za očekivati da danas Saturn gotovo i ne zrači energiju, ali dok Jupiter zrači dvaput više nego što je primi od Sunca, Saturn zrači tri puta više što je dobije od Sunca. Razlog tome efektu je pojava "helijeve kiše" iz viših slojeva atmosfere na Saturnu koja dovodi do zagrijavanja i otpuštanja topline.